• Za dijagnozu su potrebne dve stvari: infiltrat na rentgenu grudnog koša, i bar dva od sledeća četiri simptoma: dispneja, kašalj, povišena temperatura i bol u grudima.
  • Jedina klinički bitna podela je na “običnu”1 i nozokomijalnu. Ovu drugu ima svako ko je proveo više od 48 sati u bolnici u poslednjih 90 dana, ko je u staračkom domu, ili ko redovno ide na hemoterapiju ili hemodijalizu. Sve što sledi odnosi se na običnu—nozokomijalna je komplikovanija zverka.
  • Sećate se podele na tipičnu i atipičnu pneumoniju u zavisnosti od uzročnika? To nema veze sa stvarnošću. Prezentacija može biti tipična ili atipična, ali nije pokazana bilo kakva veza između uzročnika i simptoma. Štaviše, kod 50% hospitalizovanih pacijenata kulture sputuma i krvi, kao i antigeni legionele i pneumokoka u urinu su negativni, a terapija čisto empirijska; pacijentima koji nisu za bolnicu kulture se i ne proveravaju.
  • A sećate li se onoga: lobarna, bronhialveolarna, intersticijalna…? Ne opterećujte se time— možda jeste važno patolozima na obdukciji, ali se ne koristi u određivanju terapije.
  • Šta onda odlučuje terapiju? Statistika. Ko je mlad2, inače zdrav, i dođe u ordinaciju sa temperaturom, kašljem i infiltratom može da prođe samo sa nekim β-laktamom (obično Amoksiklav), makrolidom (obično azitromicin) ili doksiciklinom (najjeftiniji).
  • Ko je stariji, bolesniji, i dalje ima simptome posle 5-7 dana terapije ili je uzimao antibiotike iz nekog drugog razloga u poslednjih 30 dana dobija β-laktam PLUS makrolid, ili neki respiratorni fluorohinolon (odnosno, moksi- ili levofloksacin).
  • Ovima iz prethodne stavke dobro je izračunati CURB-65—ko ima dva ili više poena trebalo bi bar na kratko da bude hospitalizovan za par dana intravenskih antibiotika i posmatranja.
  • Kome nije do sabiranja prostih brojeva može da pošalje u bolnicu svakog muškarca starijeg od 75 ili ženu stariju od 80, sve koji imaju temperaturu preko 40C, puls preko 125 i/ili pritisak ispod 90/603 i sve sa drugim “aktivnim medicinskim stanjima”4
  • Ko baš voli matematiku može svom hospitalizovanom pacijentu da izračuna PSI, čisto da se porodica ne bi iznenadila u slučaju smrtnom ishoda. Da, čak i u bogatijim zemljama ljudi umiru od pneumonije—15% svih hospitalizovanih pacijenata, do čak 30% ako su imunokompromitovani. Doduše, pneumonija je tu obično “poslednja kap”.
  • Specijalni slučajevi nenozokomijalne pneumonije: alkoholičari i oni sa lošim zubima (sleduje im i klindamicin za oralne anaerobe), pacijenti sa cističnom fibrozom i bronhiektazijama (obavezna hospitalizacija i anti-pseudomonalni lekovi), HIV/AIDS-om (PCP! Mada je i kod njih mnogo češći pneumokok)…

Pokupljeno iz onlajn modula koje nas teraju da polažemo svake godine. Lakše pamtim kad zapisujem.


  1. Nagrada onome ko smisleno prevede “community-acquired”↩︎

  2. Tačnije, mlađi od 65. Interna medicina je velikodušna. ↩︎

  3. Nadam se da ovo i ne mora posebno da se naglašava, ali nikad se ne zna… ↩︎

  4. Malignitet, imunosupresija (zbog steroida ili HIV-a), egzacerbacija srčane insuficijencije ili HOBP-a… Mislim da se i ovo podrazumeva ↩︎